Pavlin Kloštar, Streza
 Ferdo Rusan je bio krajiški časnik, glazbeni amater, pučki pjesnik, gorljivi ilirac, pjevač, pisac, kompozitor (iako nije poznavao note), te nositelj prosvjetiteljskog i gospodarskog života Podravine. Osnovao je 1850. poznato Dobrovoljno glumišno društvo. Jedan je od osnivača i prvi predsjednik Gospodarske bratovštine.
 Nije imao formalnu glazbenu naobrazbu, ali je imao dobar sluh. Autor je vrlo popularnih pjesama i budnica (preko 140) od kojih su najpoznatije: Složno, složno, braćo mila, Nosim zdravu mišicu, Bojna trublja trubi sad, Brod nek ćuti udaraca, Lijepa moja rodna Podravina.

Ćut domorodca
Domorodke o premile             Jer, kad Vaše, rieči naše,
Naših srdaca nježna diko!             Medna usta sipaju,
Bića Vašeg svrži zrile            Tada srca domorodca
Domorodca vesele,            U radosti plivaju.

 Napisao je operetu Zaruci, pravio zanimljive bilješke o Podravini i podravskim mjestima, zapisivao manje poznate riječi iz puka, a skupljao je i zapisivao izjave mudrih ljudi onog vremena, načine liječenja nekih bolesti i podravske pučke poslovice:

Bistra voda, da ne bi ni žabe mogao raspoznati u njoj.
Bolje je i obilaziti nego se dati od psa ujesti.
Jedna krmača smuti i najčistiju vodu.
Krasne žene i dobro vino krasni je otrov.
Radi gospodara mora čovjek i psu laskati.
Sadržaja jedne knjige radi cjelivaju se korice.

 Ferdo Rusan je rođen 10. Prosinca, 1810. godine u Pavlin Kloštru. Otac mu je bio krajiški Nadporučnik, a majka krajiška kći rođena Peić. Nakon očeva umirovljenja, 1813. sele u Sesvete, rodno mjesto njegove majke, gdje Ferdo završava pučku školu.
 1824. odlazi kod starijeg brata Franje, koji je bio učitelj u bjelovarskom vojničkom zavodu. Završivši četverogodišnje školovanje, postaje kadet varaždinsko - đurđevačke pukovnije.
 Na ratište u Italiju je premješten 1831. Zbog slabe tjelesne građe, dodjeljen je vojničkoj pisarni, a glavna mu je zabava bila odlazak u operu, pa i sam počinje pjevati, a zapisao je i većinu tekstova.
 Nakon unapređenja u poručnika, 1838. traži dopust zbog pogoršanja zdravlja. Nakon oporavka je premješten u Mađarsku, gdje je vrlo aktivan kao Ilirac.
 Zbog lošeg zdravlja, odlazi 1842. u mirovinu i vraća se kod brata u Šemovce kraj Virja, gdje se skoro potpuno oporavlja zahvaljujući ljekovitoj izvorskoj vodi.
 U slobodno vrijeme prevodi i sam izvodi napjeve iz talijanskih i njemačkih opera, a počinje i sam pisati i skladati uglavnom domoljubne pjesme.
 Kad je 1848. izbio rat s mađarima, u kojemu je i sam Ferdo sudjelovao kao zapovjednik satnije, hrvatska vojska je kretala na bojište svirajući i pjevajući njegove melodije u obliku koračnice.
 Zajedno s bratom, 1849. seli u Virje, gdje nastavlja pisati i skladati, te postaje nosilac kulturnog života (podignut mu je spomenik i jedna ulica u Virju nosi naziv po njemu).
 Kad mu se zdravlje pogoršalo, 1874. odlazi živjeti kod rodbine u Bjelovar.
Umro je 1879. godine i pokopan u Bjelovaru.